Nije htjela strukturu jer je mislila da će je sputati, ali život bez strukture ju je gušio.
U prvi mah, da, zvuči zastrašujuće da unapred planiraš i stavljaš u kalendar sve što treba da ti se desi ili da obaviš u svom danu/životu. Sve dok se jednog jutra ne probudiš i shvatiš da su se ramena opustila, u ušima ti više ne zuji, vilica nije stisnuta kao da njome treba gvožđe da pregrizeš - jer konačno tvoj nervni sistem može da se opusti. Težina sa tvojih ramena je raspoređena u satnicu, a sav onaj mentalni teret sada čuva aplikacija, a ne tvoj mozak.
Cijeli tekst pročitaj ovdje.
0 comments