Danas je u Kölnu bio prelijep jesenski dan.
Usred neke akcije i posla za laptopom, odlučila sam uzeti pauzu i otići u šetnju uz jezero.
Jezero blizu kojeg živim jedno je od ljepših mjesta u Kölnu, ali nije ni do koljena Bodenskom jezeru koje se nalazi na jugu Njemačke, između tri države.
Obukla sam odjeću u toplim smeđim tonovima, stavila na sebe predivan vuneni kaput, nanijela SPF na lice i lagani make-up, ubacila divlje mandarine u džep i paketić maramica.
Pustila sam suncu da mi grije lice dok sam stajala na doku, promatrajući dvojicu muškaraca kako upravljaju malim jedrilicama na baterije.
„Pa ovo je kao u filmu Stuart Mali“, pomislila sam dok sam gulila mandarinu.
Pauza.
I ne samo pauza.
Nego dozvola sebi da budem. Da se opustim.
Misli su mi krenule prema toj dvojici starijih muškaraca koji su se zabavljali s brodićima.
Jedan od njih odlazio je s doka. Pozdravila sam ga i pitala:
„Je li to zabavno?“
Rekao je: „Je, dok ti se ne pokvari.“
Pogledala sam u njegovu jedrilicu koju je vjetar, bez kontrole, nosio po jezeru.
Popričali smo, i upila sam energiju tog čovjeka i njegovih „briga“.
Rekao je da će pričekati sat, dva, dok ne naiđe netko na SUP-u i dohvati brodić ili dok ga vjetar ne otpuše na jednu stranu obale.
Otišao je, a ja sam se zapitala kako želim provoditi dane kad uđem u stariju dob. Sigurno ne jedući ovako neukusne mandarine, pomislila sam i negodovala - gdje mogu nabaviti bolje?
Šteta je kad izgledaju tako lijepo, a iznutra su suhe.
Nastavila sam dalje. Uživala u suncu, vjetru i pogledu.
Ovo je bio moj tijek misli i dokaz da moj mozak danas ima prostora za lagane teme.
Jer:
- ne živim u grču jer ne odgađam najvažnije stvari
- znam prioritete svakog dana
- ne trčim sa zadatka na zadatak
- nemam osjećaj da kasnim
- moj dan ima strukturu, a moj mozak prostor za kreativnost
Kad ne trošiš ogromnu količinu mentalne energije na ono što znaš da bi trebala napraviti, a ne radiš, počinješ živjeti slobodno.
Odgovornost se na prvu čini teška.
Početi nešto što dugo odgađaš čini se naporno.
Ali lakoća, poletnost i mir koji te obuzmu kad jednom kreneš, nezamjenjivi su.
Odgađanje nije lijenost, lijenost je pasivno stanje.
Odgađanje je aktivno stanje. Tvoj mozak stalno radi, traži razloge zašto „ne sada“.
A to te iscrpljuje.
I čini te teškom.
Onda ti se to vidi na licu, i misliš da ti treba botoks, nova krema ili kolagen.
Ne treba.
Treba ti da se otreseš prašine sa svoje energije, da staneš čvrsto i ponosno na dvije noge.
Korak po korak.
Budući da se ovog mjeseca bavim samo srži, nisam se fokusirala na velike rezultate i životne preokrete.
Želim ti pomoći u onom trenutku kad poželiš krenuti, ali te strah paralizira.
Kad se povučeš.
Kad nađeš još jedan izgovor.
Kreirala sam trening “Kreni bez drame” u kojem te korak po korak vodim da smireno, s ljubavlju i inspiracijom pristupiš onome što odgađaš, bez težine u prsima.
Ono što naučiš na treningu možeš primijeniti na bilo što u svom životu.
Jedna metoda, jedno vodstvo i jedan konkretan rezultat u manje od dva sata i to po najluđoj cijeni ikad - 22 €.
Želim da osjetiš na svojoj koži kako je to kad odgađanje više ne upravlja tvojim životom.
Jer kad jednom znaš kako mu pristupiti, sloboda počinje.
Sve informacije su ovdje.
Ovu metodu primjenjuju sve moje klijentice s programa i evo što kažu:
0 comments