U nevjerojatnoj čovjekovoj trci da izbjegne bol, misli da će ako "spozna sebe", boljeti ga manje.
Slijediti intuiciju često je samo izgovor da odaberemo lakši put.
Čekati pravo vrijeme jako je pametan razlog zašto nešto ne napraviti sada, zaboravljajući i da, kada dođe pravo vrijeme, će trenutak biti sada.
Budućnost se nikada ne osjeća kao budućnost. Jesi li primijetila to?
Jesi li ikad zastala i rekla: Bože, kako je dobra ova budućnost kojoj sam se nadala prije pet godina.
Uvijek je sada.
Budućnost je samo nastavak sadašnjeg trenutka.
Ali mi se izmjestimo i čekamo u nadi da će se u međuvremenu dogoditi nešto što će nam olakšati kako mi sami ne bismo trebali preuzeti odgovornost i raditi teške stvari.
Ovo je svakodnevna borba mnogih.
Pa čak i moja.
Koliko puta poželim "pronaći lakši put" kako bih se, bježeći od sebe, opet pronašla u vlastitom domu.
U zadnjih nekoliko dana osjećam da sam već sve rekla.
Da nemam više ništa za nadodati.
Svaka moja pojava i sav moj sadržaj na kraju se svodi na jednu supstancu - ti si ona koja odabereš biti.
Tvoj život je skup odluka koje donosiš i provodiš.
A ne skup stvari koje čekaš i za koje se nadaš da ćeš ostvariti. To je igra za nesvjesne, za one koji čekaju da im se namjeste zvijezde.
Sreća je jako bitan faktor uspjeha, ali nije jedini.
I to je dobra vijest, jer se ne oslanjaš samo na nju, nego i na sve ostalo - na sebe, svoje vještine, znanje, upornost, kogniciju, inteligenciju, sposobnost da podneseš nelagodu...
Evo je. Opet smo na nelagodi.
Tko nauči nositi se s njom, tko nauči da ga ona definira, tko joj dopusti da ga ojača i formira, tko joj napiše pjesmu i napravi čaj umjesto da od nje po cijele dane bježi...
E taj...
Taj ima šansu da napravi od sebe više od čovjeka kojem u želji da dotakne sreću atrofiraju mišići jer se nije pomaknuo s mjesta.
Teško je.
I boli.
Teško je stajati na mjestu i propuštati prilike, teško je pomaknuti se i pokušati.
Teško je nikada ne pokazati svoj rad, teško je biti kritizirana.
Teško je ostati na poslu kojeg ne voliš, teško je tražiti novi.
Teško je jesti sranja i biti naduta i u magli, teško je držati ritam i nutritivno bogatu dijetu.
Teško je ostati u braku u kojem se više ne podnosite, teško je tražiti razvod i prekinuti.
Teško je ostati u stanu u kojem nemaš osjećaj doma, teško je preseliti se i opremiti novi stan.
Postoji ona izreka: "Odaberi svoje teško."
Ali, većina ne bira.
U zadnje vrijeme proučavam ova ponašanja iz ugla bihevioralne znanosti i to sve zaista ima smisla.
Čovjek je ekonomičan, jezik je ekonomičan, mi samo gledamo gdje možemo uštedjeti energiju i olakšati si.
Samo treba dobro, dobro razmisliti i biti svjestan toga da u trci, da si olakšaš, ne zaboraviš ono što ti je zapravo važno.
Pa život prođe.
A gdje si bila ti?
Bježala od boli, u boli.
Da, sve je teško, odaberi ono za što se vrijedi potruditi.
Želim ti ugodan vikend, iz doma, u kojem sam se opet našla i prisjetila što je važno.
0 comments