Ljudi se pripremaju za proslavu Nove Godine do koje je ostalo još samo dva dana. Internet je prepun videa u kojima ljudi dijele svoja postignuća iz 2023. godine, a ja opet sjedim u bolnici sa svojim djetetom čekajući nalaze po ne znam koji put te godine.
Bilo mi je jako hladno jer je klima bila prejaka. Sestru sam tražila deku. Uz sve izazove koje moje dijete proživljava opet sam na ovom mjestu malo više nakon mjesec dana od operacije, opet slušam otkucaje mašina umjesto da razmišljam koju haljinu da obučem.
Noć je pala odavno, a ja sam gledala u nebo. Ogrnula sam se svojom dekom, držala dijete za ruku i potpuno se raspala.
Neki trenutci u životu vam se urežu duboko u sjećanje i znala sam da će ovaj biti jedan on tih trenutaka.
Ne sjećam se da sam se ikad iskrenije molila: "Bože, molim te uzmi sve materijalno što imamo, daj mi znak na koji račun da prebacim sav novac i kome da prepišem sve nekretnine, molim te uzmi mi sve, evo i cipele u kojima hodam, ne treba mi ništa, samo te molim da moje dijete više ne hoda po doktorima."
Imam novac, a ne postoji osoba, trgovina ni institucija kojoj ga mogu dati da dobijem uslugu koja mi treba.
NEMOĆ. Bože, kakvu nemoć sam tad osjetila.
Pauzu sam uzela i prije njegove operacije jer nisam htjela imati veze ni s kakvim poslom. Htjela sam se isključiti iz svijeta i biti tu uz svoje dijete. Sve što je bilo nakon, kako je bilo, sve ono što je vezano uz tu situaciju vjerujem da nikada neću podijeliti javno. Shvaćam da ovako grebem samo površinu ali razumjet ćete moje razloge.
Moje dijete je dobro i nadam se da će zauvijek ostati tako.
Kad osjetite da ne ide, stanite. Ne vrijedi gurati, ne vrijedi sve držati u sebi (ove me ubilo), ne vrijedi vikati super sam ako niste.
Za neke predstave u životu nismo tražili uloge, a dobili smo ih.
U redu je tražiti pomoć i u redu je ne biti u redu.
Znam da svi guramo ove poslove jer nam je cilj zarada ali zarada postaje tako nebitna kad se radi o zdravlju.
Ono što sam zadnjih mjeseci radila je:
- uredila si beauty sobu
- krenula s homeschooling -om
- posadila sam krastavce, mrkvu, neko cvijeće, suncokret i bosiljak
- puno sam šetala
- nekoliko puta sam otišla u crkvu da razgovaram sa svećenikom
- dala sam nekoliko ispita
- oplakala sam mislim i deseto koljeno
- radila na prihvaćanju toga da ne mogu sve kontrolirati (najteže ikad!)
Mi smo multikulturalna obitelj, moj muž je Iranac i ovaj mjesec nam je baš pun veselih događanja:
- naša deseta godišnjica
- Iranska Nova godina - Nowruz
- moj 35. rođendan
- Uskrs
Hvala vam na svakoj poruci koja me ovdje dočekala i hvala vam što ste moja velika snaga.
Nije sreća para puna vreća.
Ana
0 comments