Djeca nikada nisu bila dobra u slušanju odraslih, ali nikada nisu propustila da ih imitiraju.
Zastrašujuće, zar ne?
Djeca od najranije dobi uče promatranjem i oponašanjem. Taj oblik učenja zove se modeliranje (ili socijalno učenje), a utemeljen je na teoriji Alberta Bandure. Djeca ne usvajaju ponašanja primarno putem riječi i uputa, nego gledajući što odrasli rade – kako govore, kako rješavaju sukobe, kako reagiraju na stres, kako izražavaju emocije…
Čak i kada se odrasli trude „učiti“ djecu što je poželjno, ona će često kopirati ono što vide, a ne ono što čuju.
- Ako odrasla osoba viče kad je ljuta, dijete će vikanje smatrati normalnom reakcijom.
- Ako odrasli pokazuju strpljenje i smirenost u stresnoj situaciji, dijete ima veće šanse naučiti kako regulirati emocije na sličan način.
Zašto je to važno kod nepoželjnog ponašanja?
Kad odrasla osoba (odgojitelj/roditelj) reagira na nepoželjno ponašanje nervozom, prijetnjom ili vikom – to nije samo reakcija, već i model koji dijete usvaja. Tako dolazimo do začaranog kruga:
dijete se ponaša nepoželjno → odrasli reagira impulsivno → dijete uči to ponašanje kao valjano sredstvo izražavanja → ponašanje se ponavlja.
Na webinaru o nepoželjnom ponašanju puno smo pričali o nama, našim reakcijama, ali i konkretnim alatima i strategijama koji nam mogu pomoći u izazovima s kojima se svakodnevno susrećemo u odgojno - obrazovnom radu.
Dogovorili smo se i za drugi zoom sastanak gdje ćemo se baviti samo vašim pitanjima. Ako želiš pristup snimkama, potvrdama i dobiti odgovore na svoja pitanja pridruži nam se OVDJE
Razgovaramo iskreno, konkretno i iz prakse o nepoželjnim ponašanjima djece u skupini. Bez teorije, bez osuđivanja – samo stvarne situacije i stvarna rješenja.
Martina i Sara 
0 comments