Zdravo, !
Nadam se da se nisi požurila s (pre)sadnjom osjetljivih kultura u vrt jer ovo zahlađenje je baš bilo opako.
U travnju su bile iznadprosječne temperature i vegetacija se razmahala i sve je procvjetalo i do mjesec dana ranije. Nažalost, i kosilice su se razmahale prerano. Izgleda da trend "urednih travnjaka" ne popušta.
No, ako malo bolje razmislimo, "uredni" travnjaci nisu baš neka sreća.
Sve je više ljudi na ovom planetu, u utrci za profitom zauzimamo sve više površine (podsjetimo se da se svakodnevno iskrči Amazona površine 3 nogometna igrališta za plantažni uzgoj hrane), a do danas smo istrijebili 70% vrsta.
Dakle, nije dobro. No, to znamo.
Ono što ne znamo ili se pravimo da ne znamo je da svatko od nas nosi dio krivice.
Žao mi je što to moraš čuti, ali tako je.
Svaki put kad kupiš neki proizvod, direktno potpomažeš poslovanje određene tvrtke i sve za što se ona zalaže i što čini.
No, ovo nije pismo poziva na bojkot određenih tvrtki. O tome možemo neki drugi put. Ovdje je riječ o tome što mi možemo napraviti da obnovimo život na Zemlji.
Kada smo kupili imanje 2012. godine, podrazumijevalo se da ga održavamo tako da "ne zaraste". Te godine je imanje "pomalčirano". Zadnji puta. Srećom, nismo imali vremena ni novaca za to.
U početku sam se jako živcirala zbog toga jer su susjedne parcele bile "uređene", a ja sam se brinula da naša šikara drugima smeta jer se tamo "svašta može nakotiti" i samo sam čekala da mi stigne prijava na neodržavanje površine.
(Imanje 2011. godine, od ceste do parcele 347).
S vremenom sam sve više učila promatrati i poštivati Prirodu. I dok sam gledala kako se divljina oko mene uništava i satire, iz inata sam branila taj komadić zemlje kao jedno utočište za sve životinjske i biljne vrste koje su iz tuđih dvorišta protjerane.
Nikad mi nije bila opcija da dođu strojčine koje će sve sravnit sa zemljom. S tom dozom destrukcije se nikad nisam mogla pomiriti. Izabrala sam teži i duži put, ali, po meni, jedini ispravan.
Ono što svjedočim proteklih 12 godina pravi je primjer sekundarne prirodne sukcesije. Nekada je tu uz rub bio vinograd. Danas je to samonikla šuma hrane. Vinova loza koja se penje po jabukama, šipak, orah, bagrem, trnina, kupine, hrast, trešnja, lipa, kurika, žuta šljiva... Sve te vrste se postepeno pojavljuju.
To je permakulturna zona 5. Divljina.
Ono što nam je svakako u planu to je minimalne intervencije kako bi taj dio imanja bio prohodan i funkcionalan. Sanjam o jednoj drvenoj kolibi usred te šumice 😍
Možda sam sanjar i živim u oblacima, ali ovo je moj način očuvanja bioraznolikosti i divljine za bolju budućnost.
I ti možeš pomoći! Kosi samo one površine koje uistinu koristiš (mi kompletno kosimo samo strogu okućnicu) i primijeni "mozaik košnju", tj. kosi samo dijelove (mi u šljiviku kosimo samo prolaze) ili kosi naizmjence dijelove.
Svaki doprinos je bitan!
Srdačan pozdrav,
Kristina
P.S. Otvorila sam termine za individualno savjetovanje 👇https://teglicakljucic.wordpress.com/individualno-savjetovanje-11/
za svibanj pa se javi da riješimo te nedoumice koje te muče.
0 comments