Draga ,
Ovo su tri moguća razloga zbog kojih još uvek nisi uspela da prevaziđeš prejedanje.
- BITNIJE TI JE MRŠAVLJENJE OD USPOSTAVLJANJA ZDRAVIJEG ODNOSA SA HRANOM, TELOM I SOBOM.
Da, jasno mi je da ti je taj višak kilograma bolna tačka. Razumem da si očajna, anksiozna, isfrustrirana i da bi najradije da skineš višak ako može ne sutra, već juče.
Međutim, ono što iznova i iznova uviđam i kroz rad sa klijentkinjama, a tako je bilo i u mom slučaju, jeste sledeće: dokle god mi je mršavljenje bilo bitnije od izgradnje boljeg i zdravijeg odnosa sa hranom, telom i samom sobom, prevazilaženje prejedanja je bilo jako teško, gotovo nemoguće.
I ovo ne znači da je mršavljenje loše i da treba da se pomiriš sa činjenicom da imaš višak kilograma. Ne!
Ovo samo znači da treba da razmislimo šta je starije - kokoška ili jaje?
Ako imaš višak kilograma zato što se prejedaš, onda treba da se pozabavimo prvo tvojim nagonom za prejedanjem.
Odakle dolazi? Šta je uzrok?
A uzrok često budu upravo ti pokušaji za što bržim mršavljenjem kombinovani sa perfekcionizmom, kognitivnim blokadama kao što je "sve ili ništa" razmišljanje, nemogućnost da se emocionalno regulišemo bez hrane i izraženo loša slika o sebi i svom telu.
Uverenje da su glavni uzroci bilo čijeg prejedanja lenjost, alavost, nedisciplina i nedostatak samokontrole je, u najmanju ruku, vrlo plitko razmišljanje.
To je uverenje koje nas sabotira jer uporno pokušavamo da se izvučemo iz tog začaranog kruga tako što još više bičujemo sebe ili obećavamo kako će eto baš od sutra da bude drugačije i od sutra ćemo uspeti da sprovedemo taj "savršeni" plan.
Ne, neće biti drugačije. Neće zato što uporno kucaš na pogrešna vrata i preduzimaš iste korake koje si preduzimala prethodnih 58 puta.
Zato neka ti prevazilaženje prejedanja i izgradnja boljeg odnosa sa hranom i telom budu PRIORITET ukoliko uopšte želiš da održivo i zdravo smršaš, a da se ne patiš u tom procesu i ne počinješ opet da se prejedaš čim vidiš "taj broj" na vagi.
- STREMIŠ KA "SAVRŠENOJ" ISHRANI.
Ili još gore - kopiraš random ljude sa mreža/youtube-a ili pokušavaš sa nekim generičkim dijetama koje si dobila od koleginice sa posla, a ona je dobila od sestre od tetke.
Što se tiče "savršene" ishrane, ona ne postoji. To odmah da razjasnimo.
Postoji dovoljno dobra, raznovrsna i izbalansirana ishrana.
Jednostavno nije realnistično da očekuješ od sebe da ćeš sada da sedneš, napišeš neki idealni plan ishrane (prepun nekih zabrana btw), probudiš se sutra i do kraja života se pridržavaš tog striktnog plana.
Dosta ljudi krene na neki režim i pokušava ceo svoj život da podredi tom procesu. Ne samo da podrede život tome, već očekuju od svog života i dana u njemu da budu tako posloženi kako bi oni mogli stalno da sprovode taj svoj savršeni plan.
Da svaki dan ustanu raspoloženi i motivisani, da se ne dešava ništa van plana i programa, da nemaju životne izazove koje svi imamo...
A život se dešava i daleko je od savršenog većinu vremena.
Zato nam je cilj da naučimo da budemo FLEKSIBILNI, a ne rigidni.
Ne možemo kao roboti 24/7 da se držimo nekih pravila pogotovo ako nam ih je neko drugi propisao. Neko drugi ko ni ne zna nas i nas životni stil, obaveze i navike koje imamo niti se trudi da ih sazna.
Često uđemo u taj proces očekujući da će svaki dan da bude idealan i da će svaki dan ishrana da nam bude besprekorna, da nećemo imati padove i onda čim se desi da malo iskočimo iz neke svoje rutine, probudimo se na levu nogu ili pojedemo jedan "pogrešan" zalogaj - odlazimo u drugu krajnost i krećemo da se prejedamo.
Zato ja svoje žene učim nekim vrlo JEDNOSTAVNIM principima izbalansirane ishrane kojih mogu da se drže i kada su na putu i kada nisu raspoložene i kada im je haotičan dan.
Pored toga ih učim da gledaju ŠIRU SLIKU i da ne katastrofiziraju.
Jedan nesavršen obrok ne znači da treba da se prejedaš do kraja dana/nedelje niti da si bilo šta upropastila.
I ono što je najbitnije i tu se vraćamo na prvu rečenicu vezanu za kopiranje drugih ljudi i gledanje šta drugi jedu - učim ih da više veruju sebi, signalima svog tela i da kreiraju ishranu po njihovoj meri. Ono što radi za njih!
Učim ih da ne jedu ono što misle da "treba" da jedu, da ne jedu onda kada misle da "treba" da jedu i da ne jedu onoliko koliko misle da "treba" da jedu.
Učim ih da malo manje misle, a malo više osluškuju sebe i svoje telo.
Učim ih da veruju svojim signalima sitosti i gladi.
Da veruju svom apetitu.
Da veruju svojim žudnjama.
Naravno da ćemo da pratimo neke osnovne principe balansirane ishrane koje svi znamo, da ćemo da se trudimo da imamo neku rutinu i redovne celovite obroke, ali ćemo to činiti tako da bude u skladu sa nama i našim telom.
I onda tu nema greške.
Bude malo čupavo u početku dok se ne povežemo opet sa našim telom i ne počnemo da mu verujemo, ali jednom kada to savladate nikada više nećete ići na neke random dijete.
- NESTRPLJIVA SI I ŽELIŠ SVE SADA I ODMAH.
Jedna od glavnih karakteristika ljudi koji imaju izazov sa prejedanjem i mršavljenjem je to što nisu strpljivi. Ja prva nisam, da se razumemo.
I učim se strpljenju svaki dan. Dosta mi je pomogao ovaj proces sa ishranom i telom da shvatim da ne može sve odmah. Ne može preko noći.
Do juče si se prejedala i godinama gomilala kilograme i sada bi preko noći da prestaneš da sa prejedaš i da smršaš. Ne ide tako.
Ne kaže naš narod bezveze - što je brzo to je i kuso.
Ta žudnja da što pre smršam i promenim sebe iz korena mi se uvek vraćala kao bumerang u vidu još goreg prejedanja.
Onda sam odlučila da budem malo pametnija.
Bolje da idem sporo kao puž, ali da negde zapravo i stignem, a ne da se stalno vrtim u jednom te istom začaranom krugu i trošim brdo energije, a ništa se suštinski ne menja.
Ne, neću te lagati. Nisam prevazišla prejedanje za mesec dana.
Padala sam i ustajala mnogo puta. Delom i zato što nisam imala nekog da me uputi i da mi smernice.
Nekada bih uspela da oslušnem i isprocesuiram emociju koja me tišti, a nekada bih je ponovo zatrpala hranom. Ali sam morala da naučim da budem podržavajuća prema sebi, da osvestim da je to veština koja se uči i vežba, koja će mi služiti za ceo život kada je savladam i jednostavno moram da budem strpljiva.
Vežba, vežba, vežba. Kao što gradite mišiće u teretani, tako i ovde vežbate nove obrasce ponašanja i razmišljanja. Gradite nove neuronske veze.
Mnogo toga me je ovaj proces naučio i najmanje se tu radi o tome šta jedete ili ne jedete.
Toliko od mene u današnjem newsletteru. :)
Želiš da prevaziđeš prejedanje u 2025. godini?
Preko 150 žena je završilo moj online program "Pomiri se sa hranom i sa telom".
Više informacija možeš da nađeš preko linka ispod:
Do sledećeg čitanja,
Gorana
0 comments